|
|
Samo da napomenem, likove ne primam, jedino ako mi se netko uklopi u priču! Sorry...
Moria Lorelai Bernadette Tackerson- glavna junakinja ove priče. Ima velike zelene oči i smeđu blago valovitu kosu. U principu je poluvilenjakinja, no kako se podrijetlo gleda prema majci, Moriu se svrstalo kao vilenjakinju. Njezini majka i otac, čarobnjak, umrli su od teške bolesti, te se za Moriu brine baka Amarie. Isfrustrirana načinom života u Laxiru, kreće na put s prijateljicom Hanyom.
Hanya Bennet- Moriina najbolja prijateljica. Vještica, jedna od najboljih u svom razredu. Ima kratku crnu kosu i bademaste plave oči. Premda joj roditelji, zaluđeni Tiranijom, brane da se druži s Moriom, ona se upušta u pustolovinu s njom u kojoj će pokušati poraziti zlu kraljicu.
Amarie Erendil- Moriina baka. Stara vilenjakinja, ima velike moći. Podržava Moriu u njezinom naumu. Posjeduje Vilenjačku knjigu mudrosti, koja će mnogo pomoći Morii i njenim prijateljima.
Cody Matthew Earrington- Moira i Hanya ga upoznaju na jednom osamljenom brdu. Napola je vampir, i živi u šumi od svoje 3-godine, jer su ga roditelji napustili. Othranile su ga šumske vile (nemaju veze s vilenjacima kakva je Moriina baka). Isprva se činio arogantan, no pomoći će im na njihovom putu.
Sherdar Astralian Turrin- stari patuljak kojega su slučajno presreli na putu. Također mu smeta Tiranijina vladavina, pa se pridružuje skupini.
Robert James Earrington- Codyjev davno izgubljeni brat blizanac. Također je poluvampir, no ostavljen je kod riječnih vila.
Tiranija Cathryn Stone- zla kraljica, koja vlada Laxirom. Ubila je svoju sestru, Emanuelle, zakonitu prijestolonasljednicu. Ogorčena na cijeli svijet, svoj život trati na zagorčavanje života drugih.
1. molila bih da priču ne kopirate, jer sam ju dugo smišljala, i ne bi bilo u redu da ju preuzmete!
2. komentare tipa "Super blog, posjeti moj i puno komaj!" odmah brišem, jer pokazuju kako niste ni pokušali pročitati post... isto vrijedi i za lance sreće, te bilo kakve komentare koji se ne tiču posta!
3. ako vam se priča ne sviđa, ili nemojte čitati, ili kritizirajte, ali ne uvredljivo!
4. ah, nema četvrtog pravila, nadam se samo da će vam se priča svidjeti=)
Pusa!
| < | lipanj, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
by Purple Pixie
Laxir- svijet u kojem se isprepliće mašta i stvarnost. Svijet vilenjaka, čarobnjaka, vampira, patuljaka.
Već predugo Laxir je pod vlašću Tiranije, ohole kraljice koja je stanovnicima ovog nekada mirnog svijeta u potpunosti zagorčala život. Nitko joj se ne usudi izreći ime, u strahu od njezinih okrutnih sluga koje vrebaju na svakom koraku. Da, tu su i špijuni.
Već predugo Laxirovi stanovnici žive u strahu.
Nekoć, vampiri, čarobnjaci i ostala bića živjeli su zajedno, bez razdvajanja na skupine. Otkako je Tiranija na vlasti, vilenjaci i vampiri se mrze, čarobnjaci preziru patuljke, i nitko se ne druži s nikim tko nije iz njegove skupine. Život se živi po rasporedu, sve kako bi se ugodilo Tiranijinim zahtjevima.
Tko će spasiti ovaj svijet?
Petnaestogodišnja poluvilenjakinja (koja se ipak, prema majčinoj lozi, klasificira kao vilenjak) Moria Tackerson, živi samo s bakom vilenjakinjom i buni se protiv ovakvog načina života.
Unatoč upozorenjima, sprijateljila se s djevojkom iz škole, vješticom Hanyom.
Dvije djevojke pokušat će svrgnuti Tiraniju s vlasti, uz pomoć neobičnih suputnika koje će upoznati. Razviti će se nova prijateljstva, i spoznati neke nove stvari.
Ovo je priča o borbi za bolji život...
Blog.hr
Blog servis
Tiffany Evans...HPFF
Starz Skrable...HPFF
Chanell Grey...HPFF
THROUGH MORIA'S EYES
Iskreno, malo sam se čudila što je baka tako lako pristala pustiti me na tako opasan put. No dobro, ona je oduvijek bila pustolov, a da i ne spominjem koliko mrzi Tiraniju.
Pokušavala sam držati korak s bakom, no to je bilo nemoguće. Tako je glatko i brzo klizila prostorijom. Koja je meni bila pomalo strašna. Kao i bakin pogled. Pun žara.
- Bojiš se?- baka kao da mi je pročitala misli.
- N-ne!- brže bolje promucam odgovor.
Napokon smo došle do knjige, koja je, čim smo joj se približile, zabljesnula srebrnom svjetlošću.
- Dakle, Moria...ovo je bitan trenutak. Ovo je Knjiga mudrosti. Napisala ju je moja prabaka Shaniye. Prenosi se s koljena na koljeno u Erendil lozi po ženskoj liniji. Budući da je tvoja majka...- baki lagano prepukne glas. Osjetila sam suze u očima, i brzo ih progutala. - Budući da tvoje majke više nema, ti si jedina kojoj ovo mogu dati. Knjiga je pisana na vilenjačkom, dakle, razumjet ćeš ju. U njoj su pjesme.
Pjesme? Začudila sam se u sebi. Da nije baka možda šenula?
Pokušala sam podići knjigu s njezinog postolja. Gotovo sam pala pod njezinom težinom.
- I ja ću morati tu tešku knjižurinu vući sa sobom na putovanju?!
Baka mi s nevjerojatnom lakoćom otme knjigu iz ruku.
- Knjiga postaje lakša što ju više razumiješ.
Sad tek nisam ništa shvaćala.
Baka je opet promrmljala neke riječi i našle smo se u blagovaonici.
- Vidiš, Moria, ni ja nisam shvaćala važnost ove knjige dok Tiranija nije zavladala Laxirom. Izgleda da baku Shaniye nije prevario osjećaj da će Laxirom zavladati jedna zla sila.
Ovi stihovi nisu obični. Oni su proročanstva. Naime, baka Shaniye bila je proročica.
Proročanstva. Ta riječ zazvonila mi je u glavi.
Srebrna knjiga i dalje je bila na stolu. Otvorila sam ju i počela listati.
Zakamufliran u stihove, ovdje je opisan život bake Shaniye.
Premda je Tiranija nastupila nekoliko desetljeća nakon Shaniyine smrti, jasno sam prepoznala njezin dolazak u sljedećim stihovima:
I doći će jednom sila zla,
tiranka strašna, sjena Laxira.
Svoje crne namjere neće kriti,
a ime poput vladavine strašno će biti.
Mahnito sam okretala stranice.
Shaniyini zapisi prestali su nekoliko godina prije mog rođenja. Da, spominjala se baka, većinom kao snažna vilenjakinja koja je pogledom mogla savijati i pomicati stvari. Dakako, u Knjizi mudrosti to je bilo mnogo ljepše napisano.
Zaklopila sam knjigu malo jače nego što sam mislila.
- Bako...ovo je čudesno. Ali kako će mi to pomoći, kada su opisani događaji iz prošlosti?
- Najveću magiju nisi još otkrila. Svaka Erendil-vilenjakinja koja je posjedovala ovu knjigu ostavila je svoj trag u njoj. I moj život je unutra, također. Isto tako će biti i tvoj, kao što je trebao biti i...Noemin. Zašto misliš da je kraj zapisa baš nekoliko godina prije tvog rođenja?
Počela sam shvaćati.
- Zato što je tada mama navršila 15 godina!
- Nažalost, Noemi nikada nije ispunila svoje stranice. Bila je premlada da bi shvatila, njene moći još nisu bile jake, a zaljubila se u tvoga oca i to je bilo presudno.- baka je uzdahnula. Nisam uspjela odgonetnuti izraz njenog lica.
- Bako? Misliš da bih trebala pitati Hanyu da ide sa mnom?- upitala sam. Moja odluka o putovanju učinila mi se malo naglom, premda sam i dalje čvrsto stajala iza nje. No put mi se ipak činio pretežak da na njega krenem sama.
- Kako želiš. Misliš da će htjeti?
- Trebala bih ju pitati. Da. To ću i učiniti. – ustala sam se i pronašla komadić pergamenta te pero.
Umočila sam ga u tintu i počela pisati.
Nađemo se kod starog drveta. Sada. M.
Ubacila sam komadić pergamenta u rupu koja je ustvari vodila do Hanyine sobe.
Znala sam da će se Hanya odazvati pozivu, pa sam otišla pred zrcalo, skupila kosu u rep, poljubila baku i otišla na tajno mjesto gdje se Hanya i ja sastajemo.
***
HANYA'S VIEW
Štapić mi je zasvijetlio i zagrijao se, što je značilo da imam poruku od Morie.
Pa bilo bi i vrijeme. Izgarala sam od želje da doznam što je to bilo u školi. Svi su brujali o njezinom naglom izlasku, a postojale su različite teorije o tome zašto je to učinila. Ja sam, naravno, htjela znati onu pravu istinu.
Potrčala sam do rupe.
Nađemo se kod starog drveta. Sada. M.
Uh, sada? A navodno bih trebala učiti.
Ne mogu pitati mamu i tatu da me puste vidjeti se s njom. Da barem imam normalne roditelje, koji nisu zaluđeni životom po rasporedu i odvajanjem. Otkako sam krenula u školu, zabranjeno mi je družiti s bilo kim druge vrste.
Istina, jedna sam od najboljih vještica u razredu, no nemam najbolju prijateljicu.
- Mama? Sad mi je Wendy poslala sovu! Pita hoću li doći s njom pisati zadaću.- izderala sam se niz stepenice, u nadi da će me čuti.
- Wendy? Ona draga cura iz škole? Ali nisam vidjela sovu!- mama je zavikala od dolje.
Spustila sam se niz stepenice da joj, ahm, objasnim.
- Ma, njezina mala sovica, nisi ju ni mogla vidjeti, ni ja ju ne bih primijetila da me nije kljucnula po ruci. – nadala sam se da mi se na licu ne vidi da ne govorim istinu. Mrzim lagati.
Mama je sumnjičavo pristala da odem.
Spremila sam štapić u hlače i otišla si namjestiti frizuru pred zrcalo.
Uzela sam malo gela i prošla prstima kroz crnu kosu ošišanu do brade.
Ogledala sam se. Premda su mi ljudi često govorili da sam lijepa, a dečki iz razreda borili se za moju naklonost, nikad nisam bila ohola. Bila sam zadovoljna svojim izgledom, ali nikada se nisam umislila.
- Mama, vidimo se!- bilo je posljednje što sam rekla prije nego što sam izašla iz kuće.
Požurila sam do starog drveta, znajući da me Moria čeka. Naravno, bila je tamo.
- Hanya, oh Hanya!- usklikne Moria.
- Ej.- pozdravih. – Hoćeš li mi sada ispričati što se to dogodilo u školi?
Moria nakrene glavu i pogleda me svojim tužnim zelenim očima. Detaljno mi je ispričala sve što se dogodilo u razredu, sve o onoj kravi Rolandi kojoj bih i ja rado zakrenula vrat, a zatim je prešla na temu neke Knjige Mudrosti.
- Čekaj, čekaj malo!- prekinula sam ju.- Ništa te ne shvaćam. Kakva knjiga?
Moria iz torbe izvadi ogromnu knjižurinu. Pruži mi ju u ruke.
Okretala sam stranice, ali ništa nisam vidjela.
- Moria, ja ovdje ništa ne vidim.
- Stvarno?- iznenadila se. – Možda to mogu vidjeti samo oni plave krvi...
- Vjerojatno. – složila sam se. Bila sam nesretna što ne mogu pročitati stihove o kojima mi je Moria sad tako uživljeno govorila.
- I sad...moj plan je...pobjeći!- Moria uzbuđeno usklikne. Zelene oči su joj se krijesile.
- Pobjeći? Moria, o čemu ti pričaš?- iznenađeno sam ju pogledala.
- Da, pobjeći! Otići do Sivih stijena i poraziti Tiraniju. Jednom zauvijek.- sve to Moria je izgovorila u jednom dahu.
Ušutjela sam i počela razmišljati. Nas dvije, ovako male, na tako opasnom putu? A opet, Amarie je pustila Moriu da ide. Nisam ni uzela u obzir mogućnost da mene moji puste.
Ja ću morati pobjeći u doslovnom smislu te riječi.
S jedne strane, htjela sam poraziti Tiraniju i opet živjeti normalnim životom i družiti se s Moriom bez prijekornih pogleda mojih roditelja.
S druge strane, užasno sam se bojala.
- Daj, Hanya, nije valjda da se bojiš?- Moria kao da mi je pročitala misli.
- Pa, sad...Samo smo dvije...cure smo, imamo 15 godina...opasno je!
Moria je uzdahnula. Složila je tužni izraz lica, nakon kojeg nisam mogla više ništa odbiti.
- Ali, i uzbudljivo!- dodala sam brzo. – Pristajem!
Moria se zadovoljno nasmiješila. Bila je itekako svjesna svoje moći da manipulira nama običnim ljudima.
Smišljale smo plan kako ćemo pobjeći. Moriin prijedlog bio je već sutra, ali ja sam inzistirala na tome da se moram pripremiti, sklopiti neke stvari u glavi i tako smo se dogovorile da bježimo preksutra.
- Dakle, preksutra u 4 ujutro kod tebe, zar ne?- upitala sam Moriu.
- Da, moja baka će nas ispratiti.
Još smo neko vrijeme raspravljale o važnosti Knjige mudrosti, a onda se već i smračilo, pa sam morala krenuti kući. Mama će posumnjati.
Naravno, čim sam ušla u kuću, ugledala sam nju kako sjedi u fotelji na hodniku i čita knjigu. Znam da se samo pravila da čita.
- Ej, mama.
- Hanya, dugo te nema. Da se nisi slučajno našla s Moriom?- mama me bijesno ošinula pogledom.
Zamucala sam:
- N-ne, nikako!
Mama se namrštila.
- I sama znaš kakav nam je stav o miješanju rasa. Njezino Kraljevsko Veličanstvo to izričito brani. Stvoreni smo na svoju ruku, ne trebaju nam vilenjaci, vampiri, niti patuljci.
- Da, majko.- procijedih. Nisam imala volje prolaziti kroz ovaj razgovor po tisućiti put. Uvijek bih izgubila. Nisam se mogla boriti protiv njihovog obožavanje naše strašne kraljice. Ne usudim joj se zaista odbrusiti, jer bih još mogla završiti u kazni, pa se nikako ne bih mogla vidjeti s Moriom.
Otišla sam u sobu, sjela na krevet i uzdahnula. Razmišljala sam o bijegu s Moriom. Ma bit će u redu.
Snažne smo mi. Premda Moria još nije otkrila svoje moći do kraja. Vjerujemo da je povezano s empatijom i razumijevanjem osjećaja drugih ljudi.
A ja još nisam završila školu. No imam dovoljno znanja.
Nadam se.
Još sam neko vrijeme čitala u sobi, a onda sam zaspala.
***
Mala smeđokosa djevojčica smijala se ljuljajući se na ljuljačci od cvijeća i grana. Dan je bio prekrasan. Na plavom nebu nije bilo nijednog oblačka. Livada je odisala nekom svježinom.
- Mama, pogledaj me, ja letim!
- Izvrsno, Moria! Uskoro ćemo morati krenuti kući. Znaš da će baka ispeći vilinske kolače.- svjetlokosa žena osmjehnula se djevojčici.
- Oh, tako se veselim, mamice! Pozvat ćemo i Hanyu, zar ne?
- Ako joj roditelji dopuste, draga.
- Joj, oni su zaista čudni u posljednje vrijeme, rijetko joj daju da se dođe igrati kod mene... A za tjedan dana počinje škola! Nadam se da ću moći s njom sjediti u školi. Misliš li da će nas smjestiti u isti razred?
- Ne znam, dušo. Kad dođemo kući, objasniti ću ti neke stvari...
KAKO JE SVE POČELO
Ako biste se našli u Naselju Jablanova, ne biste mogli ne primijetiti kućicu Erendilovih. Premda mala, isticala se svojom žarko crvenom bojom. U moru turobno sivih kuća, kao i pored sivog neba i zemlje na kojoj je jedva rasla koja travka, ova crvena kućica bila je pravo osvježenje.
U njoj su živjele Amarie Erendil, stara, no veoma poznata vilenjakinja, te njezina unuka, siroče Moria Tackerson, poluvilenjakinja, čiji su roditelji umrli od strašne bolesti koju čak ni jedna vilenjakinja poput Amarie nije mogla izliječiti.
Život u Laxiru nije bio lak. Njime je vladala kraljica Tiranija, čije samo ime govori o njezinoj okrutnoj vladavini.
Zbacivši svoju sestru Emanuelle, Tiranija je zasjela na tron Laxira i učinila ugodan život stanovnika najbjednijim što je mogla.
Gotovo svi su je se bojali, i nisu smjeli izgovoriti njezino ime, jer su njezini špijuni, sjene, bili posvuda. Onoga tko uvrijedi kraljičino sveto ime odveli bi u njezin dvor, gdje bi bio mučen do smrti.
Amarie je uvijek odgajala Moriu protiv Tiranije, i nisu je se libile mrziti. Dok god su bile u Zakutku, kako su nazivale svoju kućicu, bile su zaštićene čarolijom moćnijom od bilo koje sjene.
Moria je pohađala zadnju godinu Truffin škole, koja se, kao i sve ostalo u Laxiru, odvajala prema rasama; čarobnjaci su išli s čarobnjacima, vilenjaci s vilenjacima, vampiri s vampirima. Prema majčinoj lozi, Moriu su smjestili u razred s vilenjacima, gdje se nikako nije uklapala. Osim šiljastih ušiju i vilenjačkih moći, ništa nije ukazivalo na njezino vilenjačko porijeklo.
Imala je zeleno-smeđe oči i valovitu smeđu kosu, dok su svi vilenjaci imali svijetlu put, svijetle oči, te ili jako tamnu ili jako svijetlu kosu. Osim toga, većina ih je bila vitka i visoka. Moria je bila poprilično niska i sitna.
Osoba s kojom se Moria družila bila je Hanya Bennet, vještica iz ugledne čarobnjačke obitelji. Prije desetak godina, dok je Moria većinom obilježavana kao poluvještica, a ne kao poluvilenjakinja, djevojčice su se mogle nesmetano družiti.
Čim su krenule u školu, Hanyni roditelji, zadrti ljubitelji Tiranije, zabranili su Hanyi da se druži s Moriom. No to nije sprječavalo prijateljice da se potajno nalaze i druže.
Danas je bio petak, i Moria je izdržavala predzadnji sat u školi. Oronula učionica, puna nadobudnih vilenjaka i vilenjakinja koji su pucali od samopouzdanja. Moria je sjedila u predzadnjoj klupi, gdje bi većinom crtala. Kao i uvijek, prastara vilenjakinja koja ih je podučavala, tupila im je o važnosti njihove rase. Moria je jedva slušala.
- Rase nikada ne treba miješati, kao što nam zapovijeda Njezino Veličanstvo. Miješajući, na primjer, vilenjake i čarobnjake...- Moria naćuli uši. Učiteljica se nikada nije usudila otići ovako daleko.-...mogu se dogoditi razne nepravilnosti..čak i neke deformacije djeteta.
Moria zaškrguta zubima. Iza sebe začuje kreštavi glas Rolande Toriello, čistokrvne vilenjakinje:
- Učiteljice Bracket, znači li to da je Moria Tackerson deformirana?
Cijeli razred uperi pogled u Moriu.
- Pa, ovisi. Gospođica Tackerson ima neke neobične fizičke značajke, primjerice boju kose ili visinu. No, unatoč određenoj deformaciji, smatram da je...- započe učiteljica, no Rolanda ju prekine:
- Oh, svi znamo da je fizički zaostala.- dio razreda se nasmije.- No mene je zanimalo znači li to da je opasna, s obzirom na to da se druži s vješticom iz suprotnog razreda.
Moria se bijesno okrene.
- Kao da bih se htjela družiti s vama i da sam čistokrvna! Fizička deformacija! Kakve gluposti! Ja se ponosim svojim podrijetlom i činjenicom da mojim venama teče ljubičasta krv, plava s majčine, a crvena s očeve strane! Ima li tko kakav problem s tim?- unijela se u lice Rolandi Toriello, čije je ionako blijedo lice postalo još bljeđe.
Učiteljica Bracket izgledala je kao da će se onesvijestiti.
- Gospođice Tacker! Kako se usuđujete? Ja sam vas htjela obraniti, jer sam mislila da vam je barem malo neugodno što ste...izrod.
Moria skoči:
- Izrod? Izrod?? Ovo je zaista prevršilo svaku mjeru. Sve ove godine trpim vaše izljeve mržnje prema drugim rasama. No nazvati me izrodom zaista je kap koja je prelila čašu!
- Gospođice Tacker!! Zar vi...unuka slavne Amarie...- stara vilenjačka učiteljica je pala na stolicu.
- Moja baka se ponosi mnome!- zavikala je Moria, i sarkastičnim glasom nastavila: -Molim vas da me ispričate. Ovdje mi već dugo nije mjesto!
Za sobom je demonstrativno zalupila vrata sive učionice.
- Ovo je bio spektakl.- rekla je Xenophilia, jedna od učenica koja je donekle podnosila Moriu.
- Ništa se bitno nije dogodilo. Nastavimo gdje smo stali.- Učiteljica Bracket ponašala se kao da je Moriin odlazak u potpunosti nevažan.
Moria je bijesno hodala prema kući. "Ne razumiju oni ovo. Ne razumiju koliko je teško jednoj poluvilenjakinji odrastati u svijetu koji se dijeli na rase. Tko uopće voli ovakav život? Tko može podnositi Tiranijinu vlast? Hanyini roditelji. Ni oni ne razumiju. Mnogi, koji su poput mene mješanci, imaju bijedan život. E pa, ja ću tome stati na kraj." Te i slične misli prolazile su joj kroz glavu dok se približavala Zakutku. Ta crvena kućica bila joj je najdraže mjesto na svijetu. Otključala je vrata. Bake nije bilo doma. Uletjela je u svoju skromno, no opet lijepo namještenu sobu.
Pogledala se u veliko ogledalo na zidu. Ugledala je dva velika, suzama ispunjena zeleno smeđa oka, smeđu valovitu kosu odostraga prihvaćenom malenom kopčicom tako da su se isticale šiljaste uši, i tužan poluosmijeh.
"Zašto je ovaj svijet tako grozan?" uzdahnula je. Krenula je prema stoliću, otključala lokotom zaključanu ladicu i iz nje izvadila malenu kutijicu.
Suze su krenule same od sebe.
Iz kutijice je izvadila jedan medaljon od bijelog zlata s malim dijamantom na lijevom gornjem uglu. Otvorila ga je, a unutra su bile tri male crno bijele sličice. Naočiti muškarac crne kose i ozbiljnog pogleda koji je odavao ponos. Na drugoj sličici bila je prekrasna mlada žena, pepeljaste kose i sivih očiju. Bila je nježna i krhka. Konačno, na trećoj sličici nalazila se mala djevojčica valovite smeđe kose i zelenih očiju. Moria.
Neutješno je plakala gledajući medaljon i tri slike u njemu, i nije ni začula bakine korake.
- Moria, draga, što ti je?
Moria se lecnula:
- Oh, bako! Uplašila si me. Ma...ništa...- reče brišući suze.
- Znaš da meni možeš sve reći.
Moria pogleda u baku. Stara vilenjakinja, sivo-srebrne skupljene kose, nebesko plavih očiju kojim je mogla proparati srca i otvarati tuđe duše. U kretnjama joj se odražavala urođena gracioznost. Slomljena bakinim pogledom, Moria uzdahne:
- Bako, tako sam nesretna. Ljuta sam na svoje podrijetlo, na glupu učiteljicu Bracket koja me nazvala izrodom, a najviše na Tiraniju koja je sve to započela.- Morii nešto sijevne u oku.
- Nazvali su te izrodom?
- Da. Bako, ja ću tome stati na kraj. Idem. Krećem na put do Sivih stijena. Suočit ću se s Tiranijom.
- Moria, jesi li sigurna da je to tako pametno?
- Bako, ako neće nitko, što će se dogoditi s nama?
- U tom slučaju, ovo bi ti moglo pomoći....- baka ustane, a Moria krene za njom. Došle su do velikog crvenog zida na koji je baka položila ruku i promrmljala neke Morii nerazumljive riječi, vjerojatno na starovilenjačkom.
Zid se otvorio, a njih dvije ušle su u veliku prostoriju u kojoj je bila jedna jedina knjiga.
***
[Evo i prvog posta. Nisam još skoro nikome javila za blog, pa je to prvo što ću sada učiniti. Nadam se da vam se Moria sviđa. kiSsy svima=)]
Pa evo i moje nove priče. Pisala sam prije jedan HPFF, no umjesto one, u glavi mi se stalno vrtjela ova radnja...uskoro objavim prvi post, a vi dotle u komentarima recite kako vam se sviđa osnovna misao priče (imate u boxevima kratki opis radnje i likove).
PoZz svima, posebno Tiffany Evans, Starzu Skrableu i Chanell Grey!